Prevod i komentar kuranskih ajeta 22:5 i 41:39
Allah uzvišeni u Kur’anu kaže: “I vidiš zemlju beživotnu, pa kad spustimo na nju vodu, ustreperi i uzbuja, i iznikne svaki par prekrasni.” (Kur’an, 22:5)
“I od znakova Njegovih je što ti vidiš zemlju smirenu, pa kad na nju spustimo vodu, zatreperi i uzbuja. Uistinu, Onaj koji je oživljava, je Oživljavac mrtvih. Uistinu, On je nad svakom stvari Posjednik moci.” (Kur’an, 41:39)
Ovaj ajet opisuje šta se dogada sa suhim tlom kada na njega padne voda i pominje tri faze kroz koje prolazi dok se biljka ne pojavi iznad tla i ne dadne plodove. Šta savremena nauka kaže o fazama klijanja?
Treperenja tla.
Pod treperenjem tla podrazumijeva se pokretanje cestica tla, a ne kretanje zemljine kore u cjelini kao u slucaju zemljotresa. Te cestice sastavljene su od spojenih slojeva zemlje kremenjace i glinice.
Slojevi se nalaze jedan na drugom. Kad voda prodre u te slojeve, ona prouzrokuje bubrenje blatnih cestica. Tako padanje kiše na tlo, u dovoljnoj kolicini, uzrokuje pokretanje zemljinih cestica. To se može objasniti na slijedeci nacin:
a) Elektrostaticki naboj na površini cestice (koji se javlja nakon dodira s vodom) uzrokuje njenu nestabilnost, a agitativni pokreti se ne stabiliziraju osim neutralizacijom tog naboja njemu suprotnim.
Ovdje jasno možemo opaziti Allahovu, dž.š, mudrost u stvaranju svih stvorenja u parovima, što poziva ka stabilnosti i miru.
b) Pokretanje i agitacija cestica tla takoder se dogada zbog njihovih sudara sa cesticama vode. Kretanje cestica vode nema odredeni pravac, pa se cestice tla tresu i pokrecu iz svog mjesta obzirom da bivaju udarane sa svih strana.
Botanicar Robert Braun (1828) zapazio je te kretnje cestica tla i nazvao ih Braunove kretnje.
Kad god je voda u obilnoj kolicini, to povecava rastojanja izmedu cestica tla i olakšava njihovo kretanje. Ako se kolicina vode smanji, one se približavaju i usporavaju pokrete, dok kretanje sasvim ne zamre. Tako je to kretanje, dakle, direktno zavisno od djelovanja vode i cestica tla.
Faza bubrenja.
Pod ovim izrazom podrazumijeva se bubrenje, nadimanje i zadebljanje cestica tla. Tlo zbog toga raste po velicini rastom pojedinih svojih cestica. Ranije smo spomenuli da se tlo sastoji od spojenih slojeva.
Izmedu svakog od njih postoje praznine koje dozvoljavaju vodenim cesticama i rasplinutim jonima da udu. Kada se voda i hranljivi elementi rasplinu u njima, difundiraju izmedu slojeva, što rezultira povecanjem velicine cestica tla.
To je analogno nadimanju blata (u laboratorijskom eksperimentu). Kada se na njega izlije izvjesna kolicina vode, blato se nadme zbog apsorpcije vode.
Ovdje se dogada nešto drugo što drži vodu da ne iscuri zbog gravitacije, jer cestice nose vodu izmedu njih u slojevima i ona tako ima mogucnost da zadrži vodene cestice na njenoj površini privlacenjem elektrostatickih sila i medusobnom fuzijom vodenih cestica, što ih cini kao posudu koja sprecava oticanje vode.
Faza klijanja.
Klijanje sjemena pocinje u ovoj fazi. Kad vode ima dovoljno, sjemeni embrio postaje aktivan i upija jednostavne hranjive materije.
Korijenje raste dolje (Allahovom voljom), izmedu cestica tla. Primarni pupoljci rastu slijedeci. Oni idu gore prodiruci kroz cestice tla i pojavljujuci se iznad površine zemlje i usmjeravajuci se ka svjetlosti.